Strangers In The Night

Ti si moja sušta suprotnost, ti imaš sve ono što meni nedostaje...

10.10.2018.

The end

Čim da ušla u kuću svojima sam ispričala kakvog sam vojnika maloprije u tramvaju vidjela. Nakitila sam ga Bože sačuvaj, pa ovakav, pa onakav, pa on ne hoda, on lebdi, on je savršen i nema dalje. Moji me u čudu gledaju, stari ispod oka, sestre napravile onu WTF facu, mama traži još neke informacije, ona mi je zapravo i jedina vjerovala da ono stvorenje postoji. Kaže otac, na džumi bude puno vojnika pa će on da baci oko. Babo nađi mi ga kako znaš i umiješ! Ako ne bude u toj džamiji, idi redom i nađi mi čovjeka. On će se potruditi mada sumnja u istinitost moje priče jer sam ja po njemu Jusufa opisala, najljepšeg čovjeka koji je ikada živio, on sam je imao 50% Božije ljepote. Vojniku smo dali ime Jusuf. Madre mi ponudila svoje spy veze ali nema, pa nema. Kada sam drugaricama na kafi ispričala kakav anđeo među nama živi bilo je „A zašto ti nisi njemu prišla?“ Zato Begzada što Boem može i da kreči i da zida i da nosi vreće cementa na krhkim leđima, može i da okopava baštu i da krompir vadi i da cijepa drva i da sklapa namještaj i da čaprka oko vode i struje, može Boem svašta nešto ali Boemica, Boem, Boboshka, Bo, NE ŽELI, NEĆE, NITI ĆE IKAD U SVOM ŽIVOTU jednom muškarcu prva prići. Nikad! Jer ako im još taj postupak uzmemo, možemo im komotno muda otfikariti i sebi dole zalijepiti. Pa yebem mu više. Sve smo im uzeli, čak i karirane košulje. Dajte im barem to. Da se barem malo osjećaju kao muškarci. Molim vas žene...

Da se vratim na ovu priču...od Jusufa ni traga ni glasa niti ga je ikad iko vidio i ostalo je kao Boemica sanjala jer je imala težak i naporan dan na poslu pa joj se svašta nešto pričinjavalo. Odustala sam da se pravdam i život je tekao svojim tokom dok mi prije neki dan nije stigla slika preko vibera, sestra šalje...BOEM, NAŠLA SAM TI JUSUFA. I tako moj Jusko, ljepši nego prije dvije godine, naslonjen na zidić apoteke zamišljeno puši cigaretu.


Image and video hosting by TinyPic