Strangers In The Night

Ti si moja sušta suprotnost, ti imaš sve ono što meni nedostaje...

10.10.2018.

I tako to

Govori on meni kako je skontao da ja ne raspravljam sa ljudima kada nešto loše urade ili me povrijede nego samo okrenem leđa i odem zauvijek. Dva su razloga zašto je to tako. Prvi jeste što sam nekoliko puta to uradila i što su mi riječi oštrije od mača bile i dovele su to toga da ta osoba sebi nešto uradi. Prvo ćeš se suočiti sa mnom, pa se suočavaš sa sobom. Upadaš u depresiju kada zapravo shvatiš kakav si, a ne kakav misliš da jesi. Istina na kraju krajeva boli. Ne želim više nikoga na duši nositi. Drugi razlog jeste da ne mogu svoje vrijeme i svoju energiju na nebitne osobe trošiti. Zašto te moram moralnim načelima učiti? Zašto ti moram govoriti šta je dobro a šta loše i kako se trebaš ponašati? Zašto te moram odgajati? Nisam dužna to da radim. Obrati se svojim roditeljima ili odgajateljici u vrtiću, imaš veliki problem koji kad-tad moraš riješiti.

- Ti odeš, a ljudi ne znaju zbog čega si otišla.

Ako ne znaš gdje si pogriješio. Šta ćeš mi? Nismo djeca da ti govorim ti si to, to i to, pa si ovo i ovo, pa sam ja ovako i onako, bla, bla. Nemam jednostavno vremena. Ne želim ti dati to vrijeme i raspravljati se do sutra kada tebi očigledno te stvari neće ući u glavu.

- Šta se desilo 2011 pa si ti počela da me izbjegavaš i sa nulom množiš? Imali smo ok odnos i odjednom ništa, postala si hladnija od leda. Razmišljao sam čime sam te možda uvrijedio i na kraju odustao, jer nisam vidio koju sam grešku napravio.

• Ozbiljno? Ne sjećam se...ma bila sam tada u nekim problemima...

A istina je ovakva...ušla sam u njihovu kancelariju da jedan registrator uzmem, on je sjedio sa jednom kolegicom i nešto se zezao, druga kolegica je nešto piskarala i ne sjećam se šta je tačno bilo ali sam i ja upala u tu njihovu zezu i smijali smo se do suza. Poslije su njih dvoje otišli da zapale, ja sam krenula za njima da bi me ta druga kolegica vratila.

- Boem...molim te nemoj se tako s njim šaliti, meni to smeta.

Ja je u nekom čudu pogledala, ne vjerujem šta mi govori, zašto bi njoj išta smetalo, zar sam nešto loše uradila i skontam ja da se među njima nešto opasno kuha i ova odmah miris konkurencije osjetila. Kakve konkurencije Hanifa draga, ja u ozbiljnoj vezi, pričalo se o vjenčanju, tada gledali stanove, svi znali da sam zauzeta, nikad namiguša nisam bila, nisam nikoga primjećivala. Za mene je moj momak svetinja bio. Nisam nikakva otimačica, niti bih flerotvala sa nekim za koga znam da se nekoj drugoj sviđa ili slično, treća stvar, ne bih se nikada sa kolegom sa kojim radim upustila jer je to mač sa dvije oštrice i nastradat ćeš, na ovaj ili onaj način. Četvrto, niti mi je slika niti prilika :S

Naljutim se ja na nju zbog te opaske i od tog dana smo isključivo službeno komunicirale. A njega sam u najmanju ruku izbjegavala i kada bih ga vidjela samo bih glavu na drugu stranu okrenula.

10.10.2018.

The end

Čim da ušla u kuću svojima sam ispričala kakvog sam vojnika maloprije u tramvaju vidjela. Nakitila sam ga Bože sačuvaj, pa ovakav, pa onakav, pa on ne hoda, on lebdi, on je savršen i nema dalje. Moji me u čudu gledaju, stari ispod oka, sestre napravile onu WTF facu, mama traži još neke informacije, ona mi je zapravo i jedina vjerovala da ono stvorenje postoji. Kaže otac, na džumi bude puno vojnika pa će on da baci oko. Babo nađi mi ga kako znaš i umiješ! Ako ne bude u toj džamiji, idi redom i nađi mi čovjeka. On će se potruditi mada sumnja u istinitost moje priče jer sam ja po njemu Jusufa opisala, najljepšeg čovjeka koji je ikada živio, on sam je imao 50% Božije ljepote. Vojniku smo dali ime Jusuf. Madre mi ponudila svoje spy veze ali nema, pa nema. Kada sam drugaricama na kafi ispričala kakav anđeo među nama živi bilo je „A zašto ti nisi njemu prišla?“ Zato Begzada što Boem može i da kreči i da zida i da nosi vreće cementa na krhkim leđima, može i da okopava baštu i da krompir vadi i da cijepa drva i da sklapa namještaj i da čaprka oko vode i struje, može Boem svašta nešto ali Boemica, Boem, Boboshka, Bo, NE ŽELI, NEĆE, NITI ĆE IKAD U SVOM ŽIVOTU jednom muškarcu prva prići. Nikad! Jer ako im još taj postupak uzmemo, možemo im komotno muda otfikariti i sebi dole zalijepiti. Pa yebem mu više. Sve smo im uzeli, čak i karirane košulje. Dajte im barem to. Da se barem malo osjećaju kao muškarci. Molim vas žene...

Da se vratim na ovu priču...od Jusufa ni traga ni glasa niti ga je ikad iko vidio i ostalo je kao Boemica sanjala jer je imala težak i naporan dan na poslu pa joj se svašta nešto pričinjavalo. Odustala sam da se pravdam i život je tekao svojim tokom dok mi prije neki dan nije stigla slika preko vibera, sestra šalje...BOEM, NAŠLA SAM TI JUSUFA. I tako moj Jusko, ljepši nego prije dvije godine, naslonjen na zidić apoteke zamišljeno puši cigaretu.


Image and video hosting by TinyPic