Strangers In The Night

Ti si moja sušta suprotnost, ti imaš sve ono što meni nedostaje...

07.10.2018.

Drugi dio ove priče uskoro...

Sjećam se tog 18 marta kao da je jučer bio...šalim se, sjećam se samo dijela kada sam njega vidjela. Desio se neki zastoj u saobraćaju, neki udes ili pojma nemam šta se tačno desilo ali znam da je ovaj tek tako između dvije stanice zaustavio tramvaj i da je dosta ljudi ušlo. Osjetila sam nečije tijelo sa svoje desne strane a i ubrzo sam prelijepu ruku na rukohvatu ugledala. Vojnik. Stao je pored mene i ne mogu opisati kako je lijepo mirisao, nije mirisao na parfem ili na neki deluhe omekšivač, mirisao je onako muški, neka mješavina bibera i cimeta. Pogledam bolje, nema burmu niti otisak bilo kakvog prstena. Počeh po tramvaju okicama da kružim kad skontah da ga svaka žena gleda. Mog vojnika, da mog, koji je eto baš izabrao iznad mene da stane. Gledaju ga pohotnice, pokazuju vrat, otkopčavaju jakne, oblizuje usne, čak i ona stara nena u marami i dimijama. Pošto to više nisam mogla gledati, lagano sam ga dodirnula po ruci, on spustio pogled...“Izvolite sjesti...“

- Ma samo ti sjedi...

• Neka, neka, vi ćete sutra našu državu braniti.

Ustajem, dodirnemo se , rotiramo, mene opet onaj njegov miris na koljena baci. Stojim iznad njega i analiziram ga, krupan i visok, moj tip, otprilike 35 godina ali hajde znaj, te godine su varljive, prelijepe ruke, prelijep miris, pravilne crte lica, a zubi lajk biseri, po mjeri ošišan. One žene se trznule, izgubiše ga iz vida, to se uznemirile, gdje je sesi vojnik nestao. A ja ga kao kakva ljuta mečka izolovala od svih, kako neko kani stati do mene ja to kukom izbijem, ogradila ga sa obje strane, pogleda ga Ševala ja ti nju kilnem pogledom i tako sam ga gledala i gledala i upijala i kada bi neko iza mene prošao namjerno gurnula kako bismo se eto slučajno dodirnuli, ko biva izvini, ali gužva, shvati...i zamišljam ja tako naše ljetovanje na Azurnoj obali, grudvanje u Austriji, ispijanje kuhanog vina i grickanje indijskog oraha kad osjetih toplu ruku na svojoj...

- Ja na sljedećoj stanici izlazim, hajde sjedni...

Sjela ja, pogledah ga tužno...

- Čuvaj se...

Pomislih čuvaj me ti...

I tako, napustio je tramvaj i moj život.

Nego, jeste li i vi imali ovako neku ljubav iz tramvaja, autobusa, trolejbusa, voza, aviona, kamiona...


Image and video hosting by TinyPic